...iako zvijezde ne mogu lagati, astrolozi, pa i oni najbolji, ne mogu svoje poruke prenositi sa savršenom točnošću niti izvjestiti sa savršenom iskrenošću što su iščitali iz zvijezda.

 Robert Graves, " Claudius the God ", strana 393.

Ovaj citat nosim stalno sa sobom. Pomaže mi da održim perspektivu tijekom mog astrološkog rada. Kada sam pročitao članak Linde Johnsen " Spoznaja: da li smo spremni za  budućnost? " ( TMA, siječanj 1996. ), mogu samo reći " Hvala! ". Toliko je energije i truda uloženo da se zajamči da su svi djelatni astrolozi tehnički vješti, provjereni i savjetnici koji imaju dozvolu za rad. Ipak, zaboravlja se da astrolozi trebaju biti i dobri slušači, milosrdni i visoko etični. Tehnički i matematički dio posla je lako naučiti i testirati - ili ga znate ili ga ne znate. Moguće je postati stručan astrolog bez da se ikada ide na predavanja ili u školu, razgovara s učiteljem, ili diskutira s istomišljenicima. Možete se profesionalno baviti astrologijom i biti totalno nezainteresirani ili nepovezani sa širom astrološkom zajednicom. To se događa danas, i cijela astrološka zajednica bi trebala zastati na trenutak i obratiti pažnju.

 Etika je u osnovi skup pravila vladanja koji vodi pojedinca ili grupu. Kako se učimo etici? Hvatati se u koštac s pitanjima o dobrom ili lošem unutar ponašanja neće uvijek voditi ka konstruktivnim odgovorima. Astrologija, kao i većina drugog znanja u današnjem svijetu koje se dijeli slobodno kroz knjige, predavanja, televiziju i kompjuterske veze, se nikada neće moći u cijelosti kontrolirati od strane jedne osobe ili organizacije koja bi imala univerzalni etički kod koji bi svi prihvatili. Što bi bio mehanizam privole, kad se grupa složila oko etičkog koda, ako ne naš osobni kod etičkog ponašanja?

 Potrebno je učiti etiku tako da se astrolozi potaknu misliti svojom glavom. Ako naučimo ljude da formiraju vlastite etičke kodove, osposobili smo ih da se bolje nose sa "sivim" područjima života, ali smo ih osposobili i da možda naprave prosudbu s kojom se drugi neće složiti ili će ju smatrati krivom. Tako nešto je teže kontrolirati; jednostavnije je postaviti etički kod članovima unutar neke organizacije. Ili ćemo se povinovati etičkom kodu grupe ili prestanemo biti članom organizacije. Koliko smo tolerantni prema djelima i prosudbama drugih? S koliko indivudualne slobode smo voljni ili pripravni živjeti? Da li smo voljni dozvoliti drugima da koriste svoj najbolji način prosudbe, kao što se i mi nadamo da oni to dozvoljavaju nama bez pretjeranih uplitanja? Tko će presuditi kad nekom od nas ponestane ideala?

 Jedina osoba nad kojom imamo potpunu kontrolu smo mi sami. Bez obzira da li pripadamo nekoj astrološkoj organizaciji ili smo se priklonili nekom općeprihvaćenom etičkom kodu, mi imamo svoj vlastiti etički kod. Gdje su naše osobne granice i kodovi prihvatljivog ponašanja? Da li ćete odbiti klijenta zato jer ste osjetili sukob interesa i ne možete pravilno prosuditi horoskop? Da li nudite novac natrag nezadovoljnim klijentima? Odbiti ćete podučavati osobu ili držati predavanje grupi zbog nelagode što ne znate kako će vaše informacije biti iskorištene? Možete li priznati da ste možda u krivu? Uzrujavate li se kada se vaša predviđanja ne ostvare? Da li odbijate dati predviđanja zbog toga što ograničavaju slobodnu volju vašeg klijenta? Preuzimate li odgovornost za svoje greške?

 Gdje podvlačimo granicu između prihvatljivih i neprihvatljivih istraživanja? Ako su tehnike predviđanja smrti ponovno otkrivene, kako ih možemo testirati? Da li ćemo ih testirati? Američko udruženje astrologa ( AFA ) izričito zabranjuje takvo istraživanja u njihovom etičkom kodu. Ako odlučimo vršiti takva istraživanja, ali ne upotrebljavati te tehnike, zašto se uopće mučiti s istraživanjem? Ako odlučimo upotrijebiti tehnike, ali ih ne podijelomo s drugima, da li je to ispravno?  Ako odlučimo podijeliti to znanje s uskim krugom ljudi, tko će odlučiti kome se daje znaje a kome ne?

 Na kraju se sve svodi na to da svatko od nas treba promišljati i definirati vlasite etičke osnove i ponašata se u skladu s njima što bolje možemo. To počinje na način da svatko od nas treba pročistiti vlastita djelovanja što bolje može i tek tada sudjelovati u široj raspravi unutar astološke zajednice. O toj raspravi u kojoj trebamo svi sudjelovati ovisi budućnost astrologije. Oni koji ne uče iz prošlosti osuđeni su ponavljati je. Budimo spremini susresti se s budućnošću prije nego postane sadašnjost, ili još gore, neizmjenjiva prošlost. Moramo pričati priču i proći put.

Estelle Daniels, Edina MN SAD